Teodorin
likovni izraz bazira se na povezivanju monumentalnog i štafelajnog slikarstva sa
elementima digitalne umetnosti.
„Slike
su nastale kroz tradicionalni pristup slikanja uljem na platnu pomoću
lazura i oslanjaju se na slikarsku tehniku korišćenu još od baroka, ali ne
prikazuju figuraciju niti materijalni svet, već oslikavaju metafizički prostor
energija i sila, nevidljiv ljudskom oku i dematerijalizovanom, gde
tradicionalna lazurna tehnika stvara neograničenu dubinu sličnu beskonačnoj
dubini kompjuterskih vektora. Njihova materijalizacija moguća je samo kroz
imaginaciju umetnika. Sama tematika takođe je dvojaka, jer ideja metafizičkog
sveta duboko je ukorenjena u narodnim verovanjima, religijama i tradicijama,
ali moja vizija beskonačnog prostora energija vizuelno je inspirisana vektorima
i kompjuterskim jezikom, nečim što je nedvosmisleno savremeno. Vektor sam po
sebi predstavlja beskonačnost, jer ga je moguće beskonačno uvećavati, i to ga
čini srodnim sa svetom energija u kojima ne postoji veličina, oblik ili granica
prostora, već je sve relativno i beskonačno. Smatram da su tradicija i
savremeno doba neraskidivo vezani i nastojim da taj spoj prikažem u svojim
delima”. Teodora Pavković